OTOK VIS. VOJNIM TUNELIMA. MILITARY TOUR

Vela glava je fantastični kompleks tunela u kojem se nalazila atomska centralna komanda i bolnica. Takođe tu se nalazilo i uporište OSOJ-a (Obalna služba osmatranja i javljanja). Duboko u brdu u slučaju ratnih dejstava, nalazila se spremna vojna bolnica u kojem bi bili smešteni ranjenici.

Aleksandar Bzdušok 10.06.2022

Dolazak na Vis nije baš tako jednostavan ni brz ukoliko imate samo nekoliko dana na raspolaganju. Putovanje do Splita traje u idealnim uslovima 11h i uglavnom nikada ne razmišljam o kraćoj ruti preko Bosne (oko 580 km), već putujem mnogo dužim oko 840 km ali sigurnijim autoputem preko Zagreba.

Trajekt za Vis van glavne sezone isplovljava 2 puta na dan, katamaran nije opcija jer putujem uvek kolima sa kompletnom opremom za kampovanje i obaveznim kajakom na krovu.

Put trajektom na otok Vis traje nekih 2,5 sati ali tu treba računati dodatno i dolazak ranije u luku, tranzit pre i nakon putovanja.

Otok Vis u Hrvatskoj

Na ostrvu prednjače dva grada, Vis i Komiža, oba na obali, dok u unutrašnjosti otoka postoje desetak sela i zaseoka koji uz viške vinograde, voćnjake i maslinjake upotpunjuju neponovljiv doživljaj. Veliki deo otoka je prekriven zimzelenom garigom i makijom.

Ovog puta odluka o avanturi je pala pre samog polaska na otok Vis. Avantura koju sam uvek imao kao rezervni plan na Visu u slučaju loših uslova na moru jeste da obiđem utvrđenja, lavirinte i tunele bivše JNA, kanalisane idealima i komandama druga Tita i istinskog prkosnog partizanskog otpora.

Otok Vis vojni tuneli

Iako ostrvo Vis u usvojoj daljoj istoriji krije mnoge tajne, posebno me motivišu i dotiču zabranjene oblasti.

Kompletan vojni rok sam odslužio u periodu nesretnih ratova, u ukolnostima kada se sve raspadalo, kada je nestajala država u kojoj sam rođen i u kojoj sam proveo detinjsvo.

Noć je pala kako sam kročio u luku Vis. Nisam dugo gubio vreme već se odmah odvozao do Komiže gde ću provesti nekoliko dana u istraživanju ostrva na nešto drugačiji način od prošlog, čisto kajakaškog iskustva po sjajnim uvalama Visa i Biševa.

Raketna baza Stupisce kod Komiže
Raketna baza Stupisce Komiža

Kamp Kamenice je ilegalan i to me dodatno približava prirodi i društvu.

Ovog puta bio sam i blizak i sa sjajnom ekipom Goulash diska koji se u ovo doba pripremali da na istoimenoj plaži naprave svoj tradicionalni festival.

Jutro i sastanak sa Markom iz agencije Out of Vis World. Iako sam na Vis otišao sopstvenim džipom ovo je bila moja odlična odluka da ipak sa njegovim Land Roverom zavirimo u sva tajna skloništa na najbrži mogući način ne štedeći informacije koje su nam trebale radi konkretne slike ove avanture.

Sa mnom je i Edin sa devojkom iz Mostara, sjajan momak i penjač. Kasnije sam saznao da su i oni „zakucali“ šator na Kamenici.

Prva stanica za istraživanje je raketna baza Stupišće kod Komiže. Do nje se može i običnim vozilom, put je makadamski. Prizor na otvoreno more je neopisiv. Tu se nalaze otvorena raketna gnjezda na samoj litici stena i beskrajni mračni tuneli pod zemljom za šta je neophodno imati kvalitetnu čeonu lampu.

Iskreno, destinacija za pamćenje, objektima su me obuzimale emocije na samu pomisao da se nakon 50 godina izolacije, slobodno može prošetati kroz takve lokacije koje su bile prepuštene vojsci a samim tim i žrtvovano celo ostrvo radi jugoslovenske sigurnosti.

Tuneli su građeni u periodu nakon 1945 godine sa ciljem zaštite u slučaju nuklearnog napada od strane „istoka“ ili „zapada“ i u ovim bazama su se nalazili tajni komandni centri. Više od 30 kasarni i različitih objekata raspoređenih po celom ostrvu je strateški razumljiv kao i težnja za potpunu kontrolu ovog dela Jadrana.

Kompletan otok Vis je u načelu izbušen planski, sa ozbiljnom strategijom „ključa Jadranskog mora“.

Pentranje sa džipom po kamenitim stazama inad sela Borovik poseban je bubreg tretman ove ture. Izbijamo blizu najviše tačke otoka Vis-a a sa pozicije viševekovne kapelice Sveti Duh u potpunosti povlašteno vidimo grad Komižu i njegov predeo gde pratimo situaciju u planiranju sledeće stanice ove military avanture.

Raketna baza Stupisce Komiža
Kapelica sveti Duh na Humu
Kapelica Sv. Duh na Humu

Vrh Hum 587 m nadmorske visine jedan je od najređe posećene planinarske vrhove a ponajviše zbog svoje udaljenosti u odnosu na kontinentalne planinarske destinacije. Pogled zapinje i na vojnu bazu na Humu u kojoj kao civili nemamo pristupa a gde se i danas nalazi vojska sa radarskom osmatračnicom.

Nedaleko se nalazi Titova špilja ali nastavljamo opasno brzo po makadamu kako bi se iskoristio suštinski maksimum i brutalnost Land Rovera. Zubi su nam puni prašine a u rukama stežemo čeone lampe za ulazak u sledeći kompleks tunela.

Vela glava je fantastični kompleks tunela u kojem se nalazila atomska centralna komanda i bolnica. Takođe tu se nalazilo i uporište OSOJ-a (Obalna služba osmatranja i javljanja). Duboko u brdu u slučaju ratnih dejstava, nalazila se spremna vojna bolnica u kojem bi bili smešteni ranjenici.

Raketna baza na otoku Visu

U samom središtu na 60 metara podno brda nalaze se prostrane hale popločane keramičkim pločicama u slučaju incidenta sa raketnim gorivom. Mnoštvo neverovatno očuvanih belo prekrečenih i dobro ventilisanih hodnika za raznorazni smeštaj opreme i ljudstva.

U prezentaciji saznajemo da je na ovom mestu moglo biti u slučaju opasnosti čak do 500 osoba sa rezervama hrane od godinu dana. Po zidovima su ostaci veoma praktičnog patenta za krevete na sprat sa maksimalnim iskorištenim prostorom i tuševi za dekontaminaciju. Tuneli imaju odličnu cirkulaciju vazduha a nekada je bio tu i generator u slučaju nestanka struje na ostrvu kako bi bio potpuno nezavisan kao objekat.

Teška hermetička vrata od desetina tona više se ne mogu pomeriti ali neki mehanizmi na njima još uvek rade.

Na putu ka Visu kod spomen krsta poginulim avijatičarima RAF-a (kraljevskog ratnog vazduhoplovstva) pogled doseže do zanimljivog objekta britanskog vojnog aerodroma. Aerodrom je izgrađen u drugom svetskom ratu i koristio je kao zadnja stanica spasa za američke i britanske pilote u slučaju kvara aviona prilikom borbi sa nemačkom avijacijom.

U poljani sada sem vinograda i visoke trave nema ničega, zadnje težnje da se aerodrom osposobi bile su 2017 godine kada se raščistila staza u Pliskom polju.

To je aerodrom sa kojeg više ništa ne poleće.

Aerodrom je nekada bio prekriven perforiranim čeličnim pločama, koje su meštani uklonili kako bi sveli ovaj prostor poljoprivrednoj nameni i uzgoju vinove loze, koja je tu postojala i pre izrade ovog sletilišta.

Za vreme 2 svetskog rata ovde su spašeni mnogi avioni a najvažnije velik broj savezničkih pilota. Na aerodrom je čak bio stacioniran i američki bombarder B-24 dok se samo u okolini Visa nalazi pod morem desetina aviona uključujući i Boeing B-17G američki bombarder koji nije uspeo da se spase na kopnu ali je zato postao ronilačka atrakcija na peščanom dnu da dubini 72 metara a samo stotinjak metara od kopna.

Magacin municije na otoku Vis
Raketna baza otok Vis u Hrvatskoj

Popodne smo načeli obilaskom vojne kasarne Samogor kod grada Vis-a, blizu fudbalskog terena. Put vodi kroz kasarnu čiji objekti su većim delom potpuno prazni ali su neke hale pod zakupom privatnih firmi u vidu magacina ili neke proizvodnje.

Nastavak i finale zanimljivog proputovanja bile su Crvene stijene ili Carvene stinje gde se nalazilo uporište obaveštajne službe i telegrafista Tanjug-a. Ovde zatičemo ekipu penjača iz Slovenije koji koriste period dana koji ni malo nije bio za penjanje zbog prevelike vrućine na toj izloženoj strani.

Inače svi tuneli su potpuno otvoreni i moguće je da se posete bez vodiča, ali se na taj način omogućuje i posetiocima koji ne čuvaju ove itekako decenijama sačuvane istorijske objekte već razbacuju đubre po hodnicima i crtaju grafite preko savršenih okrečenih belih zidova iz vremena kada su građeni.

U sledećem danu odlučujem da nastavim istraživanje morskim putem. Na ovakav način uspevam da stvorim sliku strateških pozicija bunkera i sa morske strane.

Vojni morski tunel Jastog na Visu
Vojni tunel Jastog u uvali Parja

U prelepoj uvali Parja, na severozapadnoj strani nedaleko od grada Visa nalazi se pomorski prokop tj. tunel Jastog izgrađen osamdesetih godina prošlog veka od strane JNA i Jugoslovenske mornarice. Dugačka 130 metara sa dubinom od 7 metara ovo utočište brodova ima pristup i sa kopnene strane dok se u njoj nalazi mala stazica sa obe strane duž celog tunela. Ovo mesto je danas turistička atrakcija gde se parkiraju brodići u prikazu jednog od brojnih spomenika JNA.

Morski vojni tunel Jastog na ostrvu Vis

Svi potkopi na Jadranskom moru imaju svoje strateške pozicije pa se tako i na otoku Braču nalazi Jastog u uvali Maslinova u uvali Smrka i u uvali Krušica.

Kroz ovakav način fortifikacije postizala se brza intervencija raketnih ili torpednih čamaca koji bi mogli intervenisati na otvorenom moru između Brača i Hvara i brzo se sakriti nazad. Kamuflaža ispred takvih ulaza tunela na moru kao i na kopnu pravila se od stiropornih komada u boji stene koji bi se razbacali po samoj žičanoj mreži i samim tim bila potpuno nevidljiva za avio napade.

Poviše morskog skloništa u uvali Parja, nalazi se i raketna baza Nova Pošta do koje se penjem i obilazim jedan duži deo hodnika koji izlazi na otvoreno more sa pogledom na Korčulu, Hvar i predeo oko Šibenika.

Tuneli od bivse JNA su potpuno prazni i devastirani

Namena ovih tunela koji su izgrađeni pred kraj 80-tih godina jeste i smeštaj velikog broja vojnika koji je brojao na hiljade ljudi.

Ovi tuneli su bili povezani radio vezom i ukupno su sadržale 16 topova zaplenjenim u toku 2 svetskog rata. U slučaju nestanka struje najveći deo tunela i vojnih objekata bio je povezan sa cevima za dovikivanje koje su izlazile na terase sa topovima dometa do 8000 metara.

Prilikom izgradnje tunela za smeštaj ratnih podmornica i brodova, veliki deo šuta i kamena bio je prenešen između same obale i na poluotok Škojić. Na tom mestu je moguće zabosti šator i prenoćiti pod zvezdama ali sam ga ja iskoristio za osnovnu higijenu, ronjenje i kupanje u prečistoj vodi.

Istočnu stranu sam obišao i morem i kopnom a tamo se zavlačio po tunelima iznad plaže Barjoska. To su objekti na rtu Barjaci, ulaz je skriven u vidu neke obične kamene kućice ali se i preko topovskih gnjezda može prošetati po ovim mračnim lavirintima.

Mogao bih i ukratko rezimirati objekte koji sam obišao a trebalo bi ih posetiti ukoliko ste na Visu a nemate šta drugo pametnije raditi.

Pored velikog broja raznih objekata ( više od 30 ) rezimirao bih nekoliko:

Somogor vojna kasarna u Visu, kasarna Rogači u Komiži, podzemni objekat Vela Glava sa vojnom bolnicom, baza Stupište sa raketnom divizijom, Stončisa sa mešovitim raketnim divizijom, Smokovo strelište i magacini, Radino brdo sa jedinicama veze, Češka vila koja je srušena radi izrade nove, Carvene stinje ili Crvene stene sa bazom obaveštajaca Tanjug, tunel Jastog za raketne brodove, saveznički aerodrom u Pliskom polju.

Više od pola veka izolovanosti stvara avanturističku priču kakvu drugi ne mogu imati niti predstaviti. Zanimljiva ostrvo pored otoka Vis a koje sam obišao jeste ostrvo Lastovo koje takođe obiluje vojnim objektima, sistemima tunela i lavirinata a sadrzi i baze za podmornice odnosno ratne brodove. 

Zanimljivo je da se iz ovih topova nikada nije pucalo za potrebe rata, čak ni jedna raketa.

Piramidalni oblici topovskih gnjezda su imale funkciju strateške kamuflaže kao i zvučne barijere prilikom ispaljivanja iz topova.

Otok Vis na starogrčkom Issa nudi mnogo istorijskih lokaliteta kao što je i srednjovekovna tvrđava George III kako je i zovu Višani Fortica na zapadnoj strani, izgrađenu 1813 g od strane britanske ratne mornarice u kojoj se danas nalazi tematski restoran.

Sa istočne strane uz višku luku nalazi se Jurjevo brdo i na njemu Wellingtonova tvrđava izgrađena u čast istoimenog vojvode koji je tada odneo pobedu nad Napoleonom početkom 19 veka.

Otok Vis je poseban. Imam mnogo stvari koje me vezuju za ovo ostrvo, ali nikako ne mogu da ih opišem mojom širokom četkom kojom oslikavam mogućnost avantura koje ovo čarobno mesto nudi.

A i teško mi je da zapamtim o čemu razmišljam dok mi zvukovi krilatih insekata ispiraju mozak.

Povratak u moj tajanstveni kamp na Kamenicama otvara uvek nova poglavlja i sretne dane bez brige ispod krošnja borovine i najlepšim zalaskom sunca na Visu.

Aleksandar Bzdušok
Aleksandar Bzdušok
Avanturista, istraživač izgubljenih i pronađenih sećanja

Članci iz istih kategorija:

0 Comments

Pin It on Pinterest

Share This