OTOK KORČULA. PROIZD. A SAD ADIO

Prenoćište smo pronašli u šarmantnom malom dalmatinskom mestašcu u uvali Zavalatica, ispred jedne garaže u kojoj smo delili smeštaj sa mnoštvom lasta. Njihova gnjezda su bila svuda unaokolo u garaži a laste su stajale na zakucanim ekserima po zidovima prostorije .

A. Bzdušok | 29.08.2018.

Drugi naš obilazak bisera Mediterana, ostrva Korčule je započeo dolaskom preko pristaništa Orebić na Pelješcu sa trajektom do mesta Dominče blizu mesta Korčula.

 Sasvim na drugoj strani  Korčule tačnije 46 km ili oko 50 min. vožnje nalazi se mesto Vela Luka gde smo i započeli našu novu avanturu ispraćajem Olivera Dragojevića u njegovom rodnom mestu. Još na trajektu smo bili deo kolone automobila i vidno ožalošćenih ljudi koji su krenuli na sahranu ka groblju svetog Roka.

Noć smo proveli blizu mesta Prigradice na severu Korčule, negde u brdu između starih kamenih kuća i maslinjaka. Takvu tišinu mogli smo samo da zamislimo sa fantastičnim pogledom na more.

Naša kajak avantura je za početak ipak pala na Proizd, jedno od zanimljivih ostrva u pogledu jedinstvenosti. Udaljeno je na samo 6 km od Vela Luke ali smo krenuli sa veslanjem iz uvale Strančinčica kraj koje smo mogli ostaviti višak opreme i naše vozilo.

Jedno od spektakularnih mesta jeste i bela peščana uvala i plaža Batalo. Najviše vremena za fotografiju i uživanje nam je odnelo na uvalu Bili Bok, Bili Bok srednji i Donji.

 Mnoštvo impresivnih stena i ravnih ploča krase ovaj pejsaž koji nema puno zelenila. Ipak, ovo mesto je dobilo epitet jednog od nalepših plaža na Jadranu.

Nakon celodnevnog veslanja, odlučili smo i da obiđemo tvrđavu Forteca koja se nalazi iznad Vele Luke na zapadnom delu ostrva Korčula na nadmorskoj visini od 376 m planine Hum. Tvrđava je izgrađena za vreme vladavine Austro-Ugarske  u 19 veku . Tu se nalazi osmatračnica sa stanicom za praženje šumskih požara. Pogled je spektakularan, može se jasno uočiti otok Hvar, Mljet, Lastovo i Vis kao i  poluotok Pelješac.

Do vidikovca se može doći kolima asfaltnim putem ali se može i pešaka od Vele Luke za nekih 1h 30 min. Tu smo sačekali zalazak sunca koje je spektakularno.

Naredni dani su posvećeni veslanju kajaka južnom stranom obale od Vele luke čije se litice na nekim mestima uzdižu i do 30 metara a na nekim jedinstvenim mestima imali smo prilike da se okupamo u vodama najlepših uvala.

Veslajući u popodnevnim satima dok nas je zajedno sa talasima ispucavao maestral ka oštrim stenama, svako od nas je bio izgubljen u svojim mislima.

 Od jedinstvenih plaza koje će me uvek podsetiti na Korčulu je i uvala-plaža Čavića Vala i uvala Žitna na kojoj smo zaista uživali. To su veoma male prirodne šljunkovite plaže sa beskrajno čistom vodom.

U uvali Žitna u spoju sa borovima, draguljima Mediterana u nijansi tirkizne boje nalazi se nadvijenom u divljoj lozi kamena kućica na samoj obali.

Prenoćište smo pronašli u šarmantnom malom dalmatinskom mestašcu u uvali Zavalatica, ispred jedne garaže u kojoj smo delili smeštaj sa mnoštvom lasta. Nihova gnjezda su bila svuda unaokolo u garaži a laste su stajale na zakucanim ekserima po zidovima prostorije.

Prvi put smo prisustvovali predvečernjem pecanju lignji što je zapravo prava filozofija. Sam ulov lignji kako kaže morski vuk Ante zavisi od doba dana i noći, temperature, saliniteta, jačine morske struje, mesečine, izbora varalice i njene boje… Skupina meštana nam je objasnila i da se lignje hrane planktonima i sitnim ribicama papalinama i srdelama koje se skupljaju oko veštačkog svetla. Što je noć tamnija to je ardura tj. svetlucanje mora veća a to plaši lignje…

U daljini ka otvorenom moru iz Zavalatice pružao se pogled ka arhipelagu Lastovo.

Svake noći dok prepričavamo zapažanja, ne mogu a da ne spomenem naklonost same prirode ka Hrvatskoj kojoj je poklonila više od hiljadu ostrva, grebena i otočića čiju većinu verovatno nikada nećemo istražiti.

Umornim pogledom u daljini zamišljam talas od naših kajaka koji se gubio ka Lastovu.

Svakim ritmičkim zaveslajem uprkos inspiraciji koja mi ne umire, polako iz dana u dan tonem. Čitav svemir zna da upravo ispiram svoje prašnjave fotografije kroz okular sadašnjosti.

a sad adio,

i ko zna gde,

i ko zna kad.

Aleksandar Bzdušok
Aleksandar Bzdušok
Avanturista, istraživač izgubljenih i pronađenih sećanja

Članci iz istih kategorija:

0 Comments

Pin It on Pinterest

Share This