Ovog maja reke u Vojvodini su bile baš darovite i velikom količinom vode su pravile dovoljno problema na priobalnim područjima.
A. Bzdušok | 05.06.2019.
Za nekog je to sasvim dovoljno i čim se na semaforu upali zeleno svetlo, porine kajak na mestu kraj obale i krene u avanturu odakle preplašene životinje beže na sigurno.
Na samo pola sata od Zrenjanina nedaleko od rodnog mesta Uroša Predića, kod mesta Orlovata na putu ka Tomaševcu nalazi se železničko drumski most preko Tamiša koji datira iz 1880 godine.
Najveći deo mostova na Tisi i Tamišu nastale su za vreme austrougarske i ovi tipični čelični mostovi sa lukovima su se zadržali sa nekim manjim izmenama u upotrebi i do danas.
Prelazak preko „ćuprije“ je poprilično zanimljiv jer se vozi preko željezničkih šina koje su u upotrebi za međunarodni transport ali po svemu sudeći će se i ovaj most zatvoriti za drumski saobraćaj ukoliko se ne preduzme nešto po pitanju sanacije.
Plavno područje koje sam danas posetio zove se i srednje Potamišje a prostire se od Tomaševca i ustave kod Opova.
Darovi savršene zime sa zapadnih Karpata čini da se ova plavna područja bez obzira na akumulacionu moć, potope i prekriju preko svih oblika vegetacije koja se nalazi duž obale. Ovo plavno i vlažno područje ili „wetlands“ je svedok različitih sudbina životinja koja moraju napustiti svoja staništa, odlezeći na sigurnije i bezbednije više brežuljke.
Hladna voda plavi sve ispred sebe sporo ali na oko vidljivo.
Najveća banatska reka Tamiš koja čini značajnu levu pritoku Dunava, izvire u Rumuniji na planini Semenik čineći mnoštvo meandara kroz panonsku niziju.
Tamiš prolazi kroz 17 banatskih sela a najveći grad je Pančevo.
Voziti kajak kroz karakteristične prirodne retencije je nešto posebno. U području kraj Orlovata ovakvo akumuliranje vode je nemoguće sprečiti, a delom su i zaštita jer preuzimaju višak vode i samim tim štite naselja u blizini. Klimatske promene su očigledne, i ovakvi posebni rezervati pomažu u borbi kod poplavnih talasa.
Kajak prolazi preko potopljenih livada, grmlja i korenja topola i bele vrbe i klizi u glavnom toku ogledajući se po površini reke.
Komarci su u punom zaletu i prepuni slasti.
Pratim zalazak sunca sa duplom kompozicijom.
Kako bi Uroš Predić već objasnio, „ kada sednem da vidim kako postane slika, onda zaista i postane“, u predivnom zalasku sunca i noćnom povratku kroz potopljenu šumu.
Kako je samo lepo voziti kajak po sećanju….
0 Comments