KEFALONIJA. OSTRVO VETRA I URBANIH KOZA

Nalik na Norveške fjordove, ova uvala u senci čempresa i maslina čini posebno mesto za celodnevni boravak na njoj. Idealno mesto za ronjenje i plivanje u beskrajno čistoj vodi nedaleko od velike pećine čiji je ulaz sa morske strane.

Aleksandar Bzdušok | 19.08.2017.

Kefalonija je najveće ostrvo u Jonskom moru i nalazi se na razdaljini od oko 1100 km od Beograda. Sam naziv potiče po starim verovanjima zbog oblika i položaja ostrva a dobila je ime od reči “kefalos“ tj glava ili ostrvo sa glavom.

Do Kefalonije se stiže trajektom, najbolje je prebaciti se sa Lefkade, iz mesta Vasiliki, mesto koje se nalazi na južnoj strani.

Kao bazu odabrali smo naselje između glavnog grada Agrostoli i Lassi-ja. Hotel Lassi je odličan, sa lokacijom na 200 metara od mora sa sopstvenim bazenom.

Taj položaj za istraživanje ostrva se pokazalo kao izvanredan. Kefalonija je „ozbiljno“ ostrvo i za istraživanje zahteva automobil sa kojim smo se i uputili sve sa kajakaškom opremom.

Argostoli je primorski gradić i luka na zapadnom delu ostrva i predstavlja centar u blizini aerodroma. Veoma moderan gradić sa prelepim šetalištem, raznim restoranima sa tradicionalnom kuhinjom, zanimljivim svetionikom Sv. Teodorom i mesta Katavoters gde morska voda otiče kroz krečnjačke pukotine i izbija na drugoj strani ostrva. Pored Argostolija je i mesto Lassi sa najvećim smeštajnim kapacitetom a koji je pored Skale predmet dobre strategije za obilazak ostrva.

Ostrvo je zaista za zaljubljenike u raznolikost prirode i za one koji žele da budu bar delimično izuzeti od turističke euforije koja vlada na ostalim susednim ostrvima Zakintos i Lefkade.

Put iz Beograda traje blizu 14h i dodatno još 2 h trajekta sa ukrcavanjem i iskrcavanjem u mestu Fiskardo. U sezoni bolje je rezervisati trajekt online jer se može desiti gužva u samoj luci.

Obilazak ostrva sam započeo sa Fiskardom, fantastičnim malim mondenskim mestom koje nije stradalo u katastrofalnom zemljotresu 1953 god. Fiskardo je pretežno namenjen pešacima i šetalište pored mora sa velikim brojem restorana i taverni je uglavnom prepuno. Kuće različitih boja sa plavim, zelenim, žutim ili crvenim prozorima daju ovom mestu posebni šarm.

Foki je šarmantna plaža koja je nedaleko od Fiskarda. Nalik na Norveške fjordove, ova uvala u senci čempresa i maslina čini posebno mesto za celodnevni boravak na njoj. Idealno mesto za ronjenje i plivanje u beskrajno čistoj vodi nedaleko od velike pećine čiji je ulaz sa morske strane. Sa gornje stranje plaže koja je okružena maslinama nalazi se kafić – restoran Seal koji je dobra stanica za osvežavajuće pivo nakon veslanja.

Emplisi je plaza koja se lično meni najviše dopala. Idealno za istraživanje morskog dna u fantastično čistoj vodi. U nastavku plaže jedan deo je sav u pločama, manjim i većim po kojim su poređane prave kule i skulpture od kamenja.

Nekoliko godina unazad, nailazio sam na mnogo mesta sa skulpturama od oblutaka kamena. Prirodno je da ljudi prave te skulpture i siguran sam da je to neka vrsta molitve u kojoj se kamen po kamen ređa i ta uravnoteženost mora ići do neke mere. Ukoliko se pretera, sve će se obrušiti kao i sam ljudski život. Mala suptilna nesmotrenost ili povetarac, može poremetiti ceo život. Koliko su naše molitve iskrene i umerene, toliko će balans biti postojaniji.

Od značajnijih manjih plaža dodao bih i Kimilia i Dafnoudi plaže koji su po mom ukusu a koje zrače pravim mediteranskim duhom.

Od prvog dana kako sam krenuo u istraživanje obale, tokom noći mi se oduzela desna ruka, pa sam pio po 6 brufena dnevno kako bih kako tako neutralizovao bolove. Ujutru mi je ruka bila skroz nepokretna i tokom prepodneva se vraćala u funkciju kada sam nekako vežbom uspevao da je razradim. Povreda tetive u ramenu je bila nastala pre putovanja za Grčku i samo se stanje pogoršalo kako sam intezivirao aktivnosti.

Asfaltni putevi na Kefaloniji su pretežno dobri sa dosta serpentina i pratećom punom linijom gde budno vodimo računa na koze kojih ima svuda uz put i po putu.

Prilikom obilaska istočnog dela ostrva vredi obići plažu Antisamos koja je poznata po filmu Mandolina Kapetana Korelija sa glumcima Nikolas Kejdžom i Penelope Kruz.

Vrlo opremljena plaža, sadržaji i urbani kafići sa ležaljkama i sportski sadržaji dovoljno pokazuju da na ovakvim plažama možete dolaziti nekoliko puta a da vam ne dosadi u toku boravka na Kefaloniji.

Nedaleko od Antisamos plaže obilazimo pećinu Drogerati blizu mesta Sami.

Takođe i jezero Melisani je posebno zanimljivo, a može se obići prilikom pravljenja pauza od kupanja u moru a mi smo ga izabrali u danu kada je bila promena vremena sa jačim vetrom. Pećina bogata nakitom mi je ispunila očekivanja a obilazak jezera Melisani u organizovanim čamcima sa vodičem je bilo nešto posebno.

 Svetlost koja dolazi iz ogromnog obrušenog svoda kroz prozirnu slano-slatku vodu u kojoj plivaju jegulje nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Sa zapadne strane, nadaleko je poznata plaža Mirtos sa sitnim belim peskom i gotovo redovnim velikim talasima nekada i do 2 metara kada je postavljena i crvena zastavica kao znak da je zabranjeno kupanje.

Boja vode je fantastična, kao da se kupate u nekom plavom šamponu. Voda je potpuno neprovidna pa plivačke naočare i maska nema nikakvu funkciju ukoliko planirate da ronite na dah. Prilaz do 10h kolima je moguć skoro do plaže ali nakon toga već su prisutne kilometarske kolone automobila ( za kraj avgusta to je normalno ).

Nacionalni park Aaenos se nalazi u središtu ostrva sa najvišim vrhom Enosom od 1628 metara u kojem raste specifična vrsta bora pa je i zbog nje ovo područje dobilo ime crna šuma. Na žalost penjanje nisam mogao da nastavim do vrha jer su me njihove službe vratile nazad zbog opasnosti od požara. Legendu o malim konjićima sa zlatnim zubima i koze sa zlatno-srebrnim zubima ću proveriti nekom drugom prilikom van sezone.

Na raskrsnici za skretanje na plažu Mitros u mestu Divarta pronašli smo restoran Alexandros koji je bio posebno prijatan za kasni ručak. U njemu smo se uverili u svu specifičnost kuhinje na Kefaloniji.

Uživali smo uz jagnjeći kotlet, zečetinu u paradajz sosu, tradicionalnoj musaki od jagnjećeg mesa, pečenoj ribi, piti od mesa, baklavi i najpoznatijem vinu sa ovih prostora Roboli.

Asos je ribarsko mesto sa veoma romantičom zatvorenom uvalom u obliku potkovice.

Iznad Asosa uzdiže se brdo na kojoj se nalazi venecijanska tvrđava. Do nje se stiže za 30-tak minuta vijugavim putem kroz šumu koji svakom novom krivinom otkriva neki novi deo atmosfere u kobaltno-plavoj uvali.

Takođe obići poluostrvo Asos i njegove litice sa kajakom zahteva pristojan poduhvat u popodnevnim satima, kada su talasi i struje mnogo ozbiljnije pogotovu na ovako otvorenom moru.

Obilazeći ostrvo, iznad nas su se nadzirale zidine starog grada, a tik ispod njih su bile divlje koze koje su se kao iskusni alpinisti penjale po liticama većim od 150 metara. Sa desne strane od samog sela Asosa pronašli smo pustu peščanu plažu koja je bila dugačka nekoliko stotina metara i na njoj smo proveli par sati.

 Velika prednost je kada imate kajak i sa njim za 15 minuta možete biti na jedinstvenom mestu na kojem se može prići jedino sa mora.

Pogled sa vrha planine iznad Asosa.

Za one koji planiraju korišćenje i obilazak Kefalonije kajakom možete ga iznajmiti na nekoliko mesta i to

https://outdoorkefalonia.com/sea-kayaking-kefalonia

https://www.fiskardokayaks.com/

Prilikom planiranja višednevnog veslanja namernice možete nabaviti u marketima poput Lidl-a sa pristojnim cenama pa ne morate namernice nositi od kuće.

Desetak dana je zaista malo za temeljniji obilazak ostrva Kefalonija.

Ostao mi je kompletan jug i jugozapad ostrva kao i zapadni deo poluostrva Chavdat računajući od Voutija koju sam posetio pa celim nizom eksponirane strane ka otvorenom moru i to Fteri, Petani pa sve do Xi plaže.

Kada veslate u kajaku obilazeći Kefaloniju lako možete zaboraviti na žeđ i vrućinu opčinjeni raznolikošću obale.

Nikada ne žalim vremena i truda da stignem na inspirativnu destinaciju.

Kefaloniju sam zavoleo tek nekoliko meseci kasnije kada sam uspeo da saniram povredu koja mi je odvukla pažnju i budila neke druge emocije.

Uživao sam u jedinstvenim trenucima toliko intezivno da ću ih pamtiti ceo život.

Aleksandar Bzdušok
Aleksandar Bzdušok
Avanturista, istraživač izgubljenih i pronađenih sećanja

Članci iz istih kategorija:

0 Comments

Pin It on Pinterest

Share This